Gospodin Mercedes nudi izazovan pogled na toksičnu muškost

[Upozorenje: Ovaj članak sadrži spojlere o epizodi Mr. Mercedesa u srijedu.]

Incident koji pokreće akcijugosp. mercedes-- i TV emisija koja se trenutno emitira na Audience Network iStephen Kingroman na kojem se serija temelji -- može se nekim gledateljima činiti uznemirujuće realističnim: ljutiti mladić po imenu Brady Hartsfield (Harry Treadaway) ulijeće svojim autom punom brzinom u gomilu ljudi koji čekaju na redu za nezaposlene u ranim jutarnjim satima, ubivši 16 ljudi i ranivši desetke drugih.

Ali postoji još jedan element serije, iako manje očit, koji također odjekuje trenutnom kulturnom i političkom klimom: destruktivna priroda toksične muškosti.

U epizodi od srijede, Brady se konačno osvećuje nepristojnoj mušteriji koja verbalno zlostavlja njega i njegovog kolegu s posla Loua (Breeda Vuna) u trgovini elektronike u kojoj rade. Koristeći univerzalni daljinski upravljač koji je programirao, Brady mijenja svjetlo na semaforu s crvenog na zeleno, navodeći kupca da se nonšalantno odveze na raskrižje gdje njegov kamionet odmah udari nadolazeći kamion s ravnom platformom, ubivši ga.

Jesen TV pregled: Dobijte ekskluzivne informacije o svojim omiljenim ponovnim emisijama!

Dotični kupac je Ryan Springhill (David A. MacDonald). Ne vidimo mnogo Ryana u epizodi, ali ono što vidimo vrlo je znakovito. Kao dio svoje precizne jutarnje rutine, Ryan radi rigorozne fitness vježbe, pije gusti domaći proteinski shake, popravlja kravatu i iglu američke zastave baš tako u ogledalu i govori samom sebi: 'Uspjet ćeš'. Također ima naviku pregledavanja alt-right web stranica i slušanja radijskih programa poput Infowarsa dok se priprema za posao. Možemo zaključiti da se nedavno razveo od svoje supruge, koja je očito zatražila skrbništvo nad njihovom djecom i čija je odluka da Ryanu uruči zabranu prilaska pokrenula lanac događaja koji će na kraju kulminirati njegovom smrću.

Gospodin Mercedes, i knjiga i serija, ispituju posljedice globalne financijske krize i komentiraju smrt američkog sna. Ali u Ryanovom slučaju, njegov bijes i osjećaj žrtve proizlaze iz prijetnji koje se percipiraju, a ne stvarne, primjećuje autor Dennis Lehane (Mystic River, Gone Baby Gone), koji je napisao epizodu i radi kao producent konzultant na seriji.

'Gledali smo Ameriku koja se osjeća odbačeno i Ameriku koja se osjeća izgubljeno i ignorirano. Ryanov bijes više je bijes raseljenog muškarca, uškopljenog muškarca od kojeg vidimo mnogo štete', kaže Lehane. 'Nije bijes nekoga tko autentično ima pravo biti bijesan, a to su ljudi kojima su oduzeti posao, mirovine, obećanja. Znamo da Ryan ima posao. Ryan je dobro. Tako da ga je malo lakše mrziti.'

U trgovini elektroničkom opremom, kada Ryan odnese svoje računalo na popravak nakon što se srušilo dok upisuje e-poruku punu vulgarnosti svojoj otuđenoj supruzi (ne zna da je u kvaru jer je Brady petljao u njega), upućuje homofobne primjedbe Lou i naziva Bradyja 'd--kless čudom'. Bradyjev i Louov šef Robi ( Robert Stanton) pogoršava stvari ne samo što odbija zauzeti se za svoje zaposlenike, već se zapravo klanja Ryanu, jer njegova građevinska tvrtka donosi puno posla u trgovinu.

Kao što Lehane primjećuje, ono što je komplicirano u liku Ryana -- koji, treba napomenuti, nije u Kingovoj knjizi i dodan je za TV seriju -- je to što gledatelja stavlja u poziciju ne samo da suosjeća s Bradyjem, već ali zapravo, usudimo se reći, navijanje za njega. Ima nečeg neporecivo zadovoljavajućeg u tome vidjeti kako se ta platforma zabija u Ryanov kamionet - čak i ako je to samo treptaj koji nestaje čim vidimo Ryana kako se bori da udahne posljednji put dok Brady hladnokrvno gleda u njegovo krvavo lice.

'To je Bradyjev trenutak osvete na kraju. Stvarno želi biti siguran da ga [Ryan] vidi i da on zna', kaže Lehane. 'Govorimo o toj ideji toksične muškosti... Ima toga puno i kod Bradyja.'

Sada dodajte nove jesenske emisije na svoj popis za gledanje

Iako bi se Brady protivio toj ideji, istina je da on i njegova žrtva imaju više toga zajedničkog nego što misli. Obojica su vođeni suspregnutim bijesom, ali dok Ryan kanalizira svoj bijes da postane stereotipni alfa mužjak, Bradyjev bijes dolazi, barem djelomično, od njegove vlastite zakržljale muškosti. Cijeli je život žrtva maltretiranja, više puta je uškopljen na svom poslu i patio je od godina seksualne traume od strane svoje majke. Čak i dok se ruga Ryanu (nedugo prije nego što ga je ubio) zbog toga što je 'brat', stječe se dojam da u pozadini Bradyjeva bijesa postoji i tračak ljubomore.

'Mi guramo ovu ideju da Bradyju, kao i mnogim ekstremno destruktivnim ljudima, na kraju ostane samo njegova mržnja', kaže Lehane. 'To je ono što on utjelovljuje. Njegova mržnja je samo puno jača i puno opasnija od Ryanove. ... [Ryan] kaže jednu malu stranu Bradyju, a to je ono što će ga na kraju stajati života, jer će se otrovna muževnost suočiti s pravim zločestim dečkom.'

Otrovna muževnost koju utjelovljuje Brady uobičajena je osobina koja se može vidjeti kod stvarnih ljudi, poput tehnološki potkovanih (uglavnom) muškaraca uključenih u Gamergate kontroverza i nasilniji domaći teroristi poput Dylann Roof . Oni su većinom, poput fiktivnog Bradyja, bijesni mladi bijelci koji jačaju svoje osjećaje mržnje i osjećaj da imaju pravo putem internetskih foruma i virtualnog uznemiravanja drugih. U najekstremnijim slučajevima taj se bijes prelije u stvarnu akciju, što često rezultira masovnim žrtvama.

'Ono što se trenutno događa u ovoj zemlji je da postoji taj mit o Americi koja je nekada postojala, a zapravo nikada nije postojala', kaže Lehane. 'I postaje tako štetno. Političari i mnogi drugi ljudi ga večeraju vani i postalo je prilično toksično.'

Gledatelji ne trebaju tražiti dalje od nedavnih događaja u Charlottesvilleu u Virginiji i prosvjeda koji su uslijedili kako bi vidjeli što se događa kada grupa ljudi osjeća da im se oduzima nešto što je njihovo pravo ili sudbina. I, kao što je pokazano s Ryanovim likom, alt-right web stranice i radijski voditelji koji šire teorije zavjere samo pojačavaju te strahove, napadajući ih argumentima koji su često ukorijenjeni u rasizmu, mizoginiji i ksenofobiji. Možda je bilo malo previše za nos da Ryanov dekor stana ima značku Make America Great Again, ali implikacija je tu.

Vidjeli smo dosta likova na TV-u i u pop kulturi koji utjelovljuju tip alfa mužjaka kojeg predstavlja Ryan -- uključujući nedavno u Queen Sugar, i iz fantastične perspektive Game of Thrones. Često će ih, međutim, srednjoškolske predstave pogurati u obliku nasilnika. Iako ne vidimo kakav je Ryan bio kao adolescent, sigurna je pretpostavka da je postao vrsta odraslih nasilnika u koje izrasta kada njihova agresija kao mladića ostane bez kontrole.

S druge strane, lako je zaključiti da je Brady tip osobe kojoj su ljudi poput Ryana pripisivali cijeli život, tako da je njegova želja za osvetom u nekom smislu razumljiva. Budimo jasni: činjenica da Brady provodi svoje osvetničke fantazije u djelo čini ga psihopatom, ali korijen njegove frustracije jasnije je identificirati od Ryanove.

'Ne možete pisati o tipu poput Bradyja osim ako negdje ne pronađete empatiju', kaže Lehane. 'Mjesto gdje pronalazim suosjećanje s Bradyjem su užasi koji su ga pohodili kao dijete.'

Znači li to da bismo također trebali pokušati suosjećati s toksičnom muževnošću u stvarnom životu? Vjerojatno ne. Ali serije kao što je Mr. Mercedes mogu nam pomoći da bolje razumijemo korijene problema -- i kako se protiv njega ispravno boriti. Samo s više priče, a manje ubojstava.

G. Mercedes emitira se srijedom u 8/7c na Audience Networku.